Un bista bèk den tempu ku Luis Daal
Awe ku mi artíkulo mi ke trese un fragmento literario di Luis Daal, eskritor, poeta, lingwista, luchadó inkansabel pa rekonosementu di su lenga materno papiamentu i traduktor. Mi no a mishi ku e manera ku maestro Luis Daal a skirbi su obra, pues mi laga esaki den e ortografia ku Señor Daal a skirbi e tempu ei.
Bo por gosa kon bunita nos papiamentu tabata den e estilo original. Ta un delisia pa lesa Luis Daal su sentimentu i su memoria. Asina mes bo ta bai bèk den tempu, no solamente den kontenido, sino tambe den forma i sabor di nos idioma.
Disfrutá di Luis Daal su obra: “Rekorda ta nifika: Biba” den un epoka ora nos papiamentu tabata skirbí di un otro manera, pero semper ku e mesun sabor di nos pueblo.
E stul di zoja di Wela Gran
“M’a bolbe sinta den e stul kaminda “Gran”, mi wela, ta’ata sa sinta konta kwenta. i ku mi wowonan jen ‘i awa ma ku mi kurasón kontentu, m’a sinta rekordá su bos, su movementunan, su kara lumina ku lus di sintimentu i kón su kwéntanan ta’a sa buta kurpa ‘i hende kohe rel o tembla di emoshón, asina tantu ku mashá biaha ta joramentu formal sa tin den kas ….
Asina ta ku un wistul bieu, fo’i moda i sin fèrf -segun Kai, mi ju, un kos f erdrít i tur fo’i sla ta loke. m’a bin hana …
Ma tò – por ta mi so ta pensa asina? -un mwébel ku ta eboká mi hubentud i e dianan ku mi ta’a f elís, sin kibramentu di kabes.
Su bòm ta hel, pasobra e kabana tin su dos tres dia, ku ni un man di “Sapolín”, manera ántesnan ajá pa banda di Pasku sa dunele, ja n’ por salb’é di bira bieu i rementa.
Asta e palu pretu ku su rant’i oro ku ántesnan ajá tá’ata zoja swave riba swela kla di un adrèi bon fregá, awó ta molestiá i tur kabá, ku forsa di su bida na un ilu ……
Su nòmber, mashá bon duná, di “kimi-kie-hasi”, awó mas ku ajera a bin’ splikami hopi kos ku ja m’a lubidá o ku mi n’ komprondé promé
T’asina e stul aki mañán, mi wela un par di an’pasá, i ami (ami?,sí, mi mes), lo sigui e kaminda stipulá pa un i tur un nasementu, un hubentud, vigor i alegría, un ilushón i poko-poko, un kansamentu , un krepchi hardi bai, un krèkèchè, un Dios-sâ-kiko ku poko poko lo bai kaba den un lamán ku jama “morto”.
I sin mi sâ e fini-fini dushi di awa mosa na mi wowo, a pinga para bira un jobida fwerte ku, pra-pra-pra, awó ta baña sabana grandi di mi kara.
Despwés di tantu an’ riba kaminda, di kore akí, di biba ajá, di topa hende, krese, siña kos i biba, awó m’a bin’ hañami ku un adrèi ku ja a pasa for di moda, sin su kapstòk pará manera un bela di mahòk, ku brasa di su káchunan kargá ku shal, sombré ‘i arós, piapa of kastol Awó ta un adrei kambiá: m’a topa (mi n’ sâ si pa nos bon o pa nos malu), “pone na stail” ku imágennan mahós , pero jen’i gloria futurista ku un artista hoben mester kosechá: mañán Dios kie, awó, un ronkamentu ku e pobersitu adrei no konosé di “èrkondishen” den su orea, mientras ku stèm tolèlè di un trompèt belá ta chalalá p’adén den kas!
Ja n’ t in muzik di wals ni di dansón, mazurka o kansión ta kompañá fió di e stèm bunita di mi wela manera ántesnan-:aj á mi orea ‘i mucha a tend ‘é asina tantu biaha
Ni lo mi’n tende nunka mas e mes zonida sin igwal di saja di bordir di Wela Foi manera é ta’a sa korta ku su paso firme nos adrei na dos….
Awó,t’un stul bashí pasá, wardá patrás den komedor (maske tur bisañetu protestá) t’ e úniko ku sí ta papia ku mi den e lenga ku mi alma konosé, di mi héndenan di ajera, mi wéganan di mucha , mi ambjente, mi rekwérdonan di jonkumán na pas ku Dios, su mes i héndenan rondó di djé.
-,,Ki mi kie hasi; mi shon ta mira, t’asina kos a para bira na Corsòw”, e stul sumisu, jen ‘i bergwensa, ta bisami i mi ta komprondé ku n’ ta su nòmber meramente é ta bisami.
Un poko dekaí, ku ‘n kos ta chokami den mi koro-koro, m’a kita kara p’e n’ mirami jora i bira mas ferdrit é mes. M’a bin’ kita bai, pero paden, te mas adenter ajá, un kos a sosodé, un kos asina íntimo, ku mi n’ por konta, pero ku tur hende ku sa sinti, kisás, lo komprendé o·sinti tambe .
En fin, ajera nochi lat (mi amigu bieu e stul ‘i zoja a konose loke nos hendenan ta jama “punta ‘i un gai di nochi” pero é póber n’ tin kustúmber di lanta marlugá, i mi avión ta sali nét riba fila di shet’ or’, sin warda un pushi), ajeranochi lat, m’a bolbe sinta riba e stul ‘i zoja ‘i Wela Gran, kargá: ku áñanan di antes, kargá ku mi rekwérdonan di mucha, perfume di mi wela i di mi mes”.
Luis H. DAAL.
Corsòw, 1960